BETA
kontakt
E-obavijesti
ENGLISH

Recentne Izložbe

Vijesti

Korana Lukić Šuran: Voices / Glasovi

korana2

13.04-27.04.2012.
Otvorenje 13.04. u 19h
Galerija Anex

Obiteljsku sagu o svakodnevlju Korana Lukić Šuran dokumentaristički elaborira kroz seriju slika velikog formata /180×160 cm i 160×140 cm/ ukupno njih 12, nizom od 100 minijatura /18×20 cm/, sve izrađeno u kombiniranim tehnikama, te govornom kakofonijom koja nastaje iz više istovremenih izvora zvuka, u projektu nazvanom Voices, a nastalom u vrlo kratkom vremenskom razdoblju 2011./2012.

Autorica je i dalje vjerna tematskim cjelinama. Koherentno svoju ideju o običnosti i običajnosti, slikarskim elaboriranjem naoko nevažnih, malih stvari, ona utemeljeno razvija, razvijajući paralelno i svoj likovni idiom.

Interpretacijom središnje teme, obiteljske svakodnevice, na postulatima popartističke tradicije, znači kada na velikom platnu banalan sadržaj kojega od sporedne egzistecije izdiže do sverazumljivosti, autorica apostrofira i indirektno problematizira, onda likovno govori otuđenosti i samoživosti pojedinca i grupa u dehumaniziranom društvu  vremena ovog. Tada njezin diskurs nije benigan i nosi vidno obilježje intelektualnog, emotivnog i socijalnog angažmana, doslovno za  obitelj s jedne strane, ali nadasve za zaboravljenu/zapostavljenu/izgubljenu empatiju.

Trenutak svakodnevice pomno je izabran. Radi se o ritualu obiteljskog, prijateljskog i dobrosusjedskog sakupljanja radi zajedničkog blagovanja sa postatmosferom opuštanja tog gestikulirajućeg i glasnog društva. Znači, ne apostrofira pojedinca, već promiče kolektivizam naspram otuđujućeg individualizma.

Za taj režiran, scenografski i ikonografski obrađen prizor potrebni su joj iznimno poznati, «vlastiti» ljudi. Suprug, djeca, otac, majka, punica, susjedi i prijatelji. Dokumentaristički ih prethodno fotografski obrađuje, prenosi u slikarsku minijaturu, a prizor hedonističkog uživanja finalizira u gigantiziranoj formi, kojoj, u velikom i u malom formatu, dodatno dodaje i svakodnevnički kontekst kao zvučno/bučnu kulisu preklapanog govora i zaboravljenog, bučnog smijeha.

Glavni akteri zdušno jedu, piju, komunicirajući glasno i zadovoljno u zapostavljenom ritualu zajedništva. Oko glavnog objekta, obiteljskog stola, koji simbolički i stvarno dominira prostorom slike. On postaje «svetom slikom» prizora. Njegove se silnice energetsko-objedinjujuće naravi intenzivno osjećaju, a svojom kohezionom snagom ne dopušta da se sam prizor raspe. On jest središe ponavljanog događanja, ali i optički fokus slikarskoga kadra.

Osim jasnog koncepta kojim definira ideju svojeg novog ciklusa, Korana Lukić Šuran morala je posegnuti u zaboravljenu slikarsku riznicu naracije, znači u suštinsku potrebu za pričom koja duhovito teče poput stripa u nastavcima, ili u filmičnim  kadrovima, sa istovremenim korištenjem  suporta i groteske i karikaturalnosti. Tu tumultuoznost raznorodnih  zanatskih alata i pomagala mogla je harmonizirati sa druge strane velikim odricanjem. To znači posna, više crtačka no slikarska obrada prizora, negacija prostora u smislu njegove definicije i rad sa neutrumima umjesto  sa bojama. Upravo je zato svoju novu, crno-bijelu i crtačko-slikarsku cjelinu koloraturno obojila interaktivnim žamorom, nazvavši je Voices/Glasovi,  koji su prizorima dodali apsurdnost, odnosno «boju» pune mediteranske živosti.

Svim je tim  dosegla privid hitrine, gibljivosti prizora koji se stalno mijenja, ugradivši u njega princip nedovršenosti u dovršenom, diskontinuiteta u kontinuitetu na ime vitalističkog stava o potrebi stalnog obnavljanja života u zajedništvu, ali i u umjetnosti.
Gorka Ostojić Cvajner

Korana Lukić Šuran rođena je 1977. u Puli, gdje je pohađala Glazbenu školu Ivan Matetić Ronjgov i završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u  klasi prof. Ivana Obrovca. Godine 1997. Upisuje se na Odsjek likovnih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci  gdje je diplomirala  slikarstvo u klasi prof. Marijana Pongraca. U Puli dvije godine vodi Klub mladih SMI-DGI organizirajući samostalne izložbe, promocije knjiga, predavanja o suživotu čovjeka i prirode, tečajeve ekologije, fotografije i parlaonice. U  tvrtci Oriana u Puli radi kao dizajner-interijerist od 2004. do 2009. godine. Trenutno predaje likovnu kulturu u OŠ Petra Studenca u Kanfanaru, OŠ Divšići i OŠ Vladimira Nazora u Krnici. Voditeljica je likovnih radionica u Društvu naša djeca u Fažani, te predsjednica  udruge Ars iz Fažane koja okuplja ljubitelje umjetnosti i stvaranja. Članica je HDLU Istre.  Od 1999. godine izlaže na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada za slikarstvo. Živi i stvara u Puli i u Fažani. Kontakt tel: 052 521 231; mob: 099 229 4152; e-mail: korana77@yahoo.com; web: www.korana.info

Izložba je ostvarena uz financijsku potporu Grada Pule.

Svi materijali na ovim stranicama u vlasništvu su HDLU-a Istre ako nije naznačeno drugačije i ne mogu se koristiti bez pismenog pristanka autora/ice ili HDLUa.