BETA
kontakt
E-obavijesti
ENGLISH

Recentne Izložbe

Vijesti

MATILDA ZANINI / FORGOTTEN… (LOVE LETTERS)

ZA WEB

Samostalna izložba Matilde Zanini u organizaciji HDLU Istre
FORGOTTEN… (LOVE LETTERS)

23.10. – 9. 11. 2015. / Galerija Luka, Istarska 30, Pula  / Otvorenje _ petak, 23. 10. 2015. u 19 sati

Izložba Matilde Zanini dio je recentnog ciklusa pomalo sanjarskog i nostalgičnog naslova koji bi u prijevodu glasio Zaboravljena... (ljubavna pisma).  On nas već i prije viđenja opusa, promatranja i razmišljanja o njemu, upućuje na niz tema i asocijacija vezanih uz pisma, sjećanja, uspomene …

Vjerujem kako smo svi mi koji smo dio životnog vijeka (netko dulji, netko kraći) proživjeli u prošlom stoljeću prilično osjetljivi po pitanju »starodavnog« načina komunikacije putem ručno pisanih pisama. Pisma su se, kako i autorica sama naglašava u jednom od tekstova, nekoć pisala s posebnom pažnjom te nas pri tom involvirala u komunikaciju s više osobnog angažmana. Time se vjerojatno i njihovo vrednovanje u mnogočem razlikuje od današnjih, često brzinskih, a ponekad i brzopletih elektronskih pisama, koja pišemo doslovce »u hodu«, u pauzama između dnevnih osobnih ili/i poslovnih obaveza, i koja u odnosu na nekadašnja analogna pisma, pisana s punom pažnjom, ali spontano, poput odmjerenog disanja, više nalikuju plitkim i nervoznim udisajima i izdisajima pri čem su rijetke misli koje su izvedene do kraja. Sukladno tome je i naš odnos spram tih elektronskih poruka često površan, a ukoliko tome pridodamo iluziju elektronskog medija, ekrana i nesigurnost pohrane u jednoj od tih »nevidljivih« ladica, sve se odvija na razini trenutačnog, prolaznog poput sna. Pri tom se, kako su kod elektronske komunikacije pri čitanju izuzeti taktilni i olfaktorni elementi, u prisjećanju na njih i emotikone koji ih često prate, uglavnom oslanjamo na emocije koje su bile pobuđene prilikom kontakta sa zapisom, na svoj opći dojam o autoru zapisa ili neki treći čimbenik, koji možda (i vrlo vjerojatno) uopće nije povezan sa samim elektronskim pismom ili porukom, no u tom nas je trenutku mentalno i emotivno angažirao.

Upravo se na emocijama i na tom elementu osobnog doživljaja nekog zapisanog trenutka, koji nosi psiho-emotivno stanje autora zapisa, temelji i ciklus Matilde Zanini. On odiše domišljatim poigravanjem s fenomenima koji upućuju na ono po čemu se nekadašnja rukopisom pisana pisma razlikuju od današnjih, najčešće tipkanih, a satkana su od brojnih, izrazito subjektivnih detalja. Niz je to velikih akrila na platnu koji kao da su u trenu uhvatili dva snažna obilježja koja nas direktno asociraju na pisma: emocije – izražene bojama kroz apstraktne forme i poštanski pečat, kao dokaz vjerodostojnosti fizičkog postojanja nekog pisma. Nakon prvog dojma, pažljivije će nam promatranje ovih slika otkriti još pregršt detalja, baš poput pravih pisama, kao na primjer odakle su poslana (sudeći po pečatu), čime pismo zrači svojevrsnom mistikom određenog (nepoznatog ili dalekog) kraja, kao i težinu povijesne koegzistencije s krajem iz kojeg je poslano, do toga kakvog je raspoloženja bio autor pisma i je li ono prijateljske ili prijeteće naravi. Na boje svi reagiramo intuitivno, bez obzira na dob, obrazovanje ili kulturu što je autorica mudro iskoristila u svrhu prijenosa informacija te je upravo bojama i načinom na koji su nanesene dala naslutiti o čemu govori pojedina slika/pismo. Neke su kompozicije koloristički uravnotežene te odaju mirnoću i spokoj, dok su druge vrlo burne, intenzivne i dinamične pa nam hladni tonovi možda govore o smirenijim emocijama dok nam topli odaju prikrivenu ili snažno izraženu strast. Na nekima se pojavljuju i tragovi rukopisa, koji se gube ispod nanosa boje, no na svojevrstan nas način dodatno privlače upravo tim detaljem budeći u nama znatiželju voajerističkog karaktera. Ono što pisma čini posebno privlačnim vjerojatno je i njihova vlastita sudbina putovanja od polaska do cilja i sva neizvjesnost koja se uz njih vezuje. Upravo te odisejade kojima je svako pismo obilježeno i kojima je dobilo svoju vlastitu povijest postojanja, odražavaju poštanski pečati i tragovi na kovertama, a tu je notu avanturizma i uzbudljivosti Matilda Zanini uspjela prenijeti na svoja platna. Ona djeluju poput isječaka iz putopisnih, životnih ili drugih avantura, a ta izrazito subjektivna i emotivna nota ispričane priče, poput svojevrsne personalizacije djela, gledatelja poziva na interakciju, a slici daje mogućnost vlastitog postojanja.  (Tina Širec Džodan)

Matilda Zanini Rođena je u Puli 17. kolovoza 1973. godine. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, smjer likovna umjetnost – slikarstvo u klasi profesorice Ksenije Mogin. Studentica je poslijediplomskog studija na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, smjer slikarstvo kod mentora izvr. prof. Zmaga Lenardiča i sumentorice izvr. prof. dr. Nadje Zgonik. Član je HDLU-a Istre od 2000.godine. Svoje radove izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Rovinju.
Adresa: Michele Fachinetti 20, 52210 Rovinj / matilda_zanini@yahoo.com / 099/ 2699220

Zahvale na suradnji: Matilda Zanini, Tina Širec Džodan, Kristijan Jerković, Miro Ploj, Gordana Trajković
Izložba je realizirana uz potporu i sredstvima Grada Pule, Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te tvrtki Fabrika d.o.o. i Ara Electronic
Nosilac projekta: HDLU Istre, hdlu.istre@inet.hr,  www.hdluistre.hr

 

Svi materijali na ovim stranicama u vlasništvu su HDLU-a Istre ako nije naznačeno drugačije i ne mogu se koristiti bez pismenog pristanka autora/ice ili HDLUa.