BETA
kontakt
E-obavijesti
ENGLISH

Recentne Izložbe

Vijesti

Siniša Labrović: Ali, gle, djeca u Africi doslovce umiru od gladi

30.03-15.4.2013.
Otvorenje 30.03. u 19h
Galerija Anex

Razotkrivši ovo stočarsko nesvjesno hrvatskog društva i kulture, Labrović nam, dakako, nije poručio ništa loše niti o stočarstvu, niti o ovcama. A u kasnijoj jednako slavnoj Gloriji (2007.) ni o guslama. Kao što mit o dinarskom primitivcu prije svega govori o mjestu njegove ideološke proizvodnje, tako su i ovce ovdje prije svega nužan simbol potiskivanja i projiciranja kompleksa nazadnosti kao nusproizvoda proizvodnje u Zapad i Europu zagledane ideologije periferne progresivnosti.
Medijska popularnost tog mita, kao i Labrovićevih stočarsko- guslarskih intervencija, pokazatelj su mjere do koje se hrvatsko društvo prepoznalo u dijagnozi koja, preklapajući polje Stada s domenom .org-a, razotkriva baš ovaj spoj naoko nespojivog kao kolektivnu tajnu. Ovo dakako nije bilo prvo Labrovićevo pojavljivanje- ili izlaženje iz autobusa- na tramvajsko- umjetničku scenu Zagreba, niti je Glorija njegovo prvo urbano oglašavanje gusala. Naime, u performansu Umjetnik se provodi kao bos po trnju, izvedenom 2003. u Galeriji Nova u Zagrebu, Labrović koristi upravo strategiju spajanja naoko nespojivog koja, u njegovom opisu, izgleda ovako: “Na guslarsku verziju ustaške pjesme Evo zore, evo dana bos po trnju izvodim baletnu točku ‘smrt labuda’ (u okviru svojih malih mogućnosti), odjeven u bijele baletne tajice i bijelu majicu.”
Vjerojatno ne postoji izvedbeni scenarij koji bi bolje od ovog utjelovio Budenovu tezu o frustriranoj nemoći hrvatske malograđanske kulture da se otarasi zlih sila koje je sama prizvala, a koji joj sada onemogućavaju dosezanje istinski čistog građanskog identiteta. (…) Sve skupa rezultira u bolnoj avanturi bosonogog hoda po trnju, ali naslov nam kaže da se umjetnik, kao i hrvatsko društvo, “provodi”. Ili, riječima Antuna Maračića: ‘Pritom se ponaša kao da je sve u redu’.

Ivana Bago

Siniša Labrović rođen je 12. 02. 1965. u Sinju. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine. Godine 2005. realizira rad “Stado.org”, a u kojem su ovce bile sudionice reality showa. Od performansa bi valjalo izdvojiti radove “Gloria” (guslarska izvedba tekstova iz magazina Gloria), “Kažnjavanje”, “Obilježavanje” i “Zavijanje ranjenika” te serije “Fraze” i „Pišanje“. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničke galerije u Dubrovniku. Na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. godine predstavio rad „Postdiplomsko obrazovanje“/“Postgraduate Education“. Predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. godine zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.

Izložba je realizirana uz potporu Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva kulture RH.

Svi materijali na ovim stranicama u vlasništvu su HDLU-a Istre ako nije naznačeno drugačije i ne mogu se koristiti bez pismenog pristanka autora/ice ili HDLUa.