BETA
kontakt
E-obavijesti
ENGLISH

Recentne Izložbe

Vijesti

Anselmo Tumpić: Prototype

IMG_0339

01.06.- 13.06.2012.
Otvorenje 01.06. u 19h
Galerija Anex

Humor, ironija i smijeh modeli su otpora prema ustaljenim umjetničkim i vanumjetničkim normama, pravilima, konvencijama ili rutinama. U umjetnosti 20. stoljeća interes za strategije ironije i humora pronalazimo od samih početaka, u okvirima avangardnih praksi, dadaizmu i nadrealizmu. Osim toga, filozofska i teorijska djela poput Smijeh – o značenju komičnog (1900.) Henri Bergsona, te Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim (1905.) Sigmunda Freuda mogu pružiti referentan okvir za iščitavanje fenomena smiješnog u umjetnosti i ukazati na njegov subverzivni i očuđujuči potencijal, a tom emancipatorskom učinku znatno je doprinosio i tekst Jo Ann Isaak o revolucionarnoj snazi ženskog smijeha.

Umjetnost koja nije smrtno ozbiljna i dosadna, te trivijalno i zabavno u umjetnosti pronalazimo u brojnim radovima suvremenih umjetnika, poput Kloake Wima Delvoya, zatim u radovima Erwina Wurma, Maurizia Cattelana, Fischlija & Weissa. U njima dolazi do “omekšavanja” dadaističkih i konceptualističkih strategija, gdje se kroz šalu kao metaforu ljudskog stanja, primjenom postupaka ironije i parodije ismijavaju društveni rituali.

Danas se zanimljive stvari dešavaju i u prostoru između umjetnosti i dizajna, i gube se jasne granice i razlike između tih disciplina. Uronjene u široko područje masovnih medija suvremena umjetnost i popularna kultura sve se više približavaju; dizajn, glazba, moda, film i suvremena umjetnost, inspiriraju se jedni drugima, međusobno se prožimaju. Stoga je danas i teško govoriti o porijeklu i smjeru tog utjecaja: oponaša li umjetnost reklamu ili reklama umjetnost? Činjenica je da suvremena umjetnost bez prestanka preuzima reklamne teme, motive, slike, proizvode, ikone potrošnje, standardizirane slike svakodnevnih proizvoda; pop art je od reklame napravio svoj zaštitni znak.

Anselmo Tumpić nakon formalnog obrazovanja u okviru vizualnih umjetnosti, studija slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, profesionalno se formirao u kontekstu oglašavanja i dizajna, radeći kao art direktor u marketinškim agencijama, a njegov je rad u tom kontekstu višestruko zapažen i nagrađivan.

Predmeti iz serije Prototypes predstavljaju čudnovate i bizarne, ponekad opasne “igračke”,  to su prototipovi objekata koje tek uvjetno možemo nazvati igračkama. Iako su prototipovi koncepti proizvoda obično namijenjeni masovnoj proizvodnji, ovi to nisu. Neki uključuju zabranjene supstance, neki iz drugih, većinom  sigurnosnih razloga ne bi prošli testiranja i druge sigurnosne i tehničke preglede. Nastali na temelju poznatih nam predmeta, njihova je primarna funkcija izvrnuta i prenamijenjena, a značenje je dobilo sasvim drugi smisao.Ove igračke i gadgeti su inverzije i blisko komuniciraju sa ready madeom.

Zzzleep je plišani medvjedić koji sadrži sprej za uspavljivanje, Tateye je maska koja tetovira oči, Richard je bodljikavi jež koji služi kao kasica koja oštrim i otrovnim bodljama štiti svoj sadržaj, dok je Hoppy prototip tenisice za oba stopala u kojem možemo samo skakutati, jer onemogučava osnovnu namjenu sportske obuće – trčanje ili hodanje uopće. Autorovu inventivnost ovdje možemo mjeriti smislom za humor i strategijom poigravanja percepcijom u smislu “zaoštravanja” promatračeva pogleda.

Izložba “prototipova” u kontekstu galerije nadopunjava se fotografijama koje prate izložene predmete, proširujući prostor njihove kontekstualizacije, značenja i učinka. Radi se o dvije različite serije fotografija. U jednu skupinu spadaju  “režirane” fotografije “forenzičke estetike”, kojima autor pokušava inscenirati prizor, ispričati priču. To su fotografski radovi naglašene narativnosti u kojima su izloženi predmeti prototipova inscenirani, tvore situaciju, postavljeni u relaciju sa protagonistima.

U pozi, atmosferi, zamrznutom isječku vremena, u kompoziciji, elaboriranom osvjetljenju režirane fotografije nazire se i raslojava njezin artificijelni, konstruirani karakter. Statičnost zamrznutog fotogafskog kadra kao da nagovještava blizinu smrti. Druga serija bliža je tradicionalnoj reklamnoj fotografiji koja naglasak stavlja na proizvod, fotografirani predmet i njegovu upotrebu.

Bizarnim kontekstom, odmacima od stvarnosti Anselmo Tumpić ukazuju na neke teme koje se tiču društva, umjetnosti, kulture, fetiša, stereotipova i klišeja; na kritiku konzumerizma, banalne vrijednosti, izlizane osjećaje i kult robe masovne potrošnje. Tako pomoću odbojnih ali i neobičnih, estetiziranih motiva, njihovog ponekad negativnog konteksta, Aselmo Tumpić stvara radove, koji su i zabavni, i kontroverzni, i zazorni i neodoljivi, i odvratni i ljupki i provokativni.

Rekviziti i fotografije kao dio izložbenog dekora svojim simboličkim kapitalom svjedoče o  fetišima društva i širim društvenim vrijednostima. Ovdje se premrežavaju visoka i niska, elitna i popularna kultura, domene privatnog i javnog, oneobičavanjem donose odmak od dosadne realnosti, predmetima koji nas, riječima Susan Sontag, istovremeno privlače i odbijaju.

Komunicirajući sa konceptom postprodukcije, kako ga u  knjizi -eseju Postprodukcija – kultura kao scenarij: kako umjetnost reprogramira svijet artikulira Nicolas Bourriaud, kroz aproprijaciju postojeće kulture, uvode se pojmovi recikliranja, aproprijacije i ready madea kao alata u stvaranju umjetničkih radova, a pitanje koje se postavlja više nije što učiniti novoga, već što možemo učiniti sa postojećim. Problematika je readymadea konceptualizacija odnosa proizvodnje i funkcije, odn. potrošnje  i upotrebe.

Na tom tragu možemo razumijeti i prototipove Anselma Tumpića, koji možda nikada neće cirkulirati u masovnoj proizvodnji, ali smisao im se realizira u interakciji sa jednom drugačijom vrstom potrošača, publikom – onom galerijskom. Branka Benčić

 

Svi materijali na ovim stranicama u vlasništvu su HDLU-a Istre ako nije naznačeno drugačije i ne mogu se koristiti bez pismenog pristanka autora/ice ili HDLUa.